…A sve zbog jedne medalje
…A sve zbog jedne medalje

…A sve zbog jedne medalje

Mama je trčala zbog mene, a ja sam progovorila zbog nje…

Medalja
Medalja Proljetne lige 2023 Hrvatska trči

Svaki put me prođu trci kada se sjetim koliko sjajna je to bila medalja, koliko je žrtve uloženo, koliko bolova sam pretrpila. A sve zbog jedne medalje…

Nezaboravno iskustvo dogodio se ovog proljeća. NEMOGUĆE JE POSTALO MOGUĆE!

Moja djevojčica Dunja i Pierpont Sindrom

Dunja je jedna jako topla djevojčica koja ima Pierpont Sindorm, jedini kao takav u Hrvatskoj i svega je tridesetak slučajeva u cijelom svijetu. Pierpont sindrom je rijedak sindrom koju prati hipotonija, selektivni mutizam, poteškoće sa hranjenjem, zaostatak u razvoju, epileptični napadaji, mogućnost naglog gubljenja sluha i govora, otežani psihomotorni razvoj, astenija, autistični spektar… Pierpont sindrom Se prvi put spominje u stručnoj literaturi 1997. god, kada je otkriven prvi slučaj, te je 16.09 Međunarodni dan Pierpont Sindroma. Dunja ima blaži oblik Pierpont Sindroma, sa naglaskom na selektivni mutizam, što znači da u društvo ne razgovara sa ostalom djecom ili starijim osobama.

Oglas za utrku
“Teta, Dunja zna pričati… Dunja je naučila pričati.” Uzbuđeno su tetama rekla dječica odgojne skupine “Trešnjice” dječijeg vrtića Grdelin Buzet. Za njene prve riječi zaslužena je medalja koju sam ja osvojila nakon prijavljivanja na ovogodišnju Proljetnu Ligu Hrvatska trči 2023.
Na pitanje zašto sam se prijavila na trčanje, a da prije toga nisam nikada trčala je veoma jednostavan. Isprobati nešto novo, i svaki istrčani kilometar posvetiti Dunji sa naglaskom da rezultat dolazi predanim i kontinuiranim radom. Mišljenja sam i stava da se danas djeca odgajaju samo primjerom. Ako se ja potrudim i pomučim, tada mogu i očekivati i od svoje djece da će se i oni potruditi i dati sve od sebe. A to se upravo dogodilo.
Prijavila sam se na Proljetnu ligu 2023 i preko aplikacije sam skupljala kilometre. Tokom Proljetne lige u 15 trčanja skupila sam 124 km. I iskreno bila sam pozitivno šokirana rezultatom… Znala sam da mogu i dokazala sam to. 124 kilometara za prve progovorene riječi u vrtiću…
Moj napredak, Dunjin napredak.
Moj izlazak iz zone komfora, Dunjin izlazak iz zone komfora.

Ozbiljan pristup trčanju
Nakon svakog trčanja podijelila sam svoje iskustvo sa Dunjom. Pričala sam joj kako mi je bilo na trčanju, sa kakvim ozljedama sam se taj dan suočila, kako mi je bilo trčati sa žuljevima koje sam imala na svakoj nozi, kako mi je bilo trčati po vjetru, kiši, suncu. Cilj mi je bio da joj pokažem kako je važno biti uporan i da se ne odustaje i kada je najteže. Dunja je sve to slušala i upijala. Kada je medalja na kraju Lige stigla odmah sam je stavila oko njezinog vrata. Ni u jednom trenutku mi nije palo na pamet da je stavim oko svojeg vrata. Od prvog kilometra do zadnjeg medalja je bila njena. Kako su joj se samo ocaklile okice kada je primila medalju.

A sve zbog jedne medalje…
Medalja je “kriva” jer je nestalo blokade koju je Dunja imala punih četiri godine u vrtiću. Progovorila je, potaknuta mojom žrtvom i primjerom. “Moja mama je trčala zbog mene, a ja sam progovorila zbog nje.”
Jedna vrata su otvorena ovom medaljom, druga medalja će otvoriti neka druga vrata, i tako svaka sljedeća medalja. I zato trčim. Zato pomičem granice. Zato svojim primjerom pokazujem žrtvu. Motivaciju. Jer sve se može. Korak po korak. Sigurno i polako.

POKUŠALA SAM NEMOGUĆE I POKAZALA SAM DA SE MOŽE OSTVARITI.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)